Bastadur

U danima zla najteže preživi čovjek u čovjeku.

Što se čovjek ranije pripremi da ništa nije zauvijek i da će kad-tad doći dan kad će se zateći u osami svog bića, za toliko lakše iznese ono što mu donese život.

Čergarsku dušu mnogi ponesu mimo čerge.

Oduvijek se narod najlakše porobljavao strahom

Grob je mjesto na kome se zemlja sudara sa nebom. Svaka grobna tišina zapravo je jedna neispričana priča koja nije dočekala svoje vrijeme

Nekim ljudima nije dato da pokažu slabost, a za riječi kojima neko treba da ih umiri nemaju kad

Najteže su suze bez prozborene riječi, one bezglasne koje se isplaču u sebi. Najviše klapi jauk čiji se odjek ne čuje. Najbolnija su saznanja da za sve što se nekad htjelo, od sada ne važi nikad više. Bez ijedne suze i glasa, umrtvljenog pogleda, žena se lagano okrenula i izgubila

starost je privilegija rijetkih, samo mladost to ne vidi

Cijeli život na kraju su samo sjećanja otrgnuta od zaborava, zato se sve češće gleda unazad i uporno traže otisci stopa koji su se nekada negdje utisnuli. Starost ne dolazi polako. Za samo jednu noć osvane novo lice sa kojim se sinoć nije usnilo

Milije ti ono tuđe, jer ovo svoje gledaš cijeloga vijeka i ne vidiš da je u njemu isto toliko ljepote. Možda bi njima tamo ovo naše bilo ljepše od onog njihovog. Vazda je tako. Tuđe nas mami, a ono što nam je od Boga dato ne znamo da cijenimo.