sr
Books
Borislav Pekić

Godine koje su pojeli skakavci

Uspomene iz zatvora ili antropopeja (1948–1954)

„Ne veruj onima koje često kažnjavaju, a na njima se to ne primećuje, ali ni onima koje ne kažnjavaju nikad, a na njima se to primećuje. Najbolje je da ne veruješ nikom. Ali da se ponašaš kao da veruješ svakome.“ Borislav Pekić

Letopis zatvorskih godina Borislava Pekića iznosi svu tragiku piščevog ličnog iskustva i obelodanjuje surovo naličje komunističkog režima u Jugoslaviji neposredno posle Drugog svetskog rata. Čitajući ovo potresno i poučno svedočanstvo otkrićemo zajedno sa piscem kako tamnica menja jezik, percepciju, život, pretvarajući se u neku vrstu paralelne stvarnosti gde se zakonitosti ljudske zajednice najbolje vide.

Gde su granice slobode? Da li svi putevi borbe vode u stradanje? Jesu li osuda, prisila i teror nezavidna baština od koje društvo još nije odustalo?

Odgovore za koje mnogi nemaju snage i savesti Borislav Pekić nalazi u svom i kolektivnom iskustvu svog naroda, kao i u tekovinama civilizacije u koje u svim periodima istorije spada i — zatvor. U svom tamnovanju pisac nalazi okvir vlastite egzistencije i duha, borbe i istinskih granica života i smrti — smisla življenja, pre svega.

Prvi put ekskluzivna kolekcija celokupnog književnog opusa Borislava Pekića.
377 nyomtatott oldalak
Első kiadás
1986
Kiadó
Laguna
Már olvasta? Mit gondol róla?
👍👎

Benyomások

  • b4908883751megosztott egy benyomást10 hónappal ezelőtt
    🔮Rejtett mélységek

  • Milanmegosztott egy benyomástelőző év
    👍Érdemes elolvasni
    🔮Rejtett mélységek

  • b1423324211megosztott egy benyomást6 évvel ezelőtt
    👍Érdemes elolvasni

Idézetek

  • Leopold Tkačikidézett12 órával ezelőtt
    Po uspomene čovek ide da one ne dođu po njega. A one mogu biti samo u njemu.
  • Leopold Tkačikidézett12 órával ezelőtt
    Istorija je, dok se događa, svest Vrste. (Ne, dabome, u smislu nečega što je namerno smišljeno, pogotovu pametno, nego nečega što se, ma kakvo da je, barem donekle zna, vidi, ponekad uviđa i prosuđuje.) Kad se dogodi, odlazi u njenu podsvest. Kao pojedinci, mi živimo bez – iako ne i mimo – istorije. Nismo je svesni ni kad živi kroz nas. Nismo je svesni, ne prepoznajemo je ni kad u njoj neposredno učestvujemo, kad je – činimo.
  • Leopold Tkačikidézett12 órával ezelőtt
    Sećanje i jeste tu da priču menja.

Könyvespolcokon

fb2epub
Húzza és ejtse ide a fájljait (egyszerre maximum 5-öt)